إِذۡ قَالَتِ ٱمۡرَأَتُ عِمۡرَٰنَ رَبِّ إِنِّي نَذَرۡتُ لَكَ مَا فِي بَطۡنِي مُحَرَّرٗا فَتَقَبَّلۡ مِنِّيٓۖ إِنَّكَ أَنتَ ٱلسَّمِيعُ ٱلۡعَلِيمُ ٣٥
Kada Imranova `ena re~e: "Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`bu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!"
'Iz kaalati imra'atu ’imraana rabbi 'innii nazartu laka maa fii batnii muharraran fatakabbal minnii 'innaka 'anta assamii’u al’aliimu