وَدَاوُۥدَ وَسُلَيۡمَٰنَ إِذۡ يَحۡكُمَانِ فِي ٱلۡحَرۡثِ إِذۡ نَفَشَتۡ فِيهِ غَنَمُ ٱلۡقَوۡمِ وَكُنَّا لِحُكۡمِهِمۡ شَٰهِدِينَ ٧٨
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle - i Mi smo bili svjedoci su
Vadaavuuda vasulajmaana 'iz jahkumaani fii alharsi 'iz nafašat fiihi ganamu alkaumi vakunnaa lihukmihim šaahidiina