أَلَا لِلَّهِ ٱلدِّينُ ٱلۡخَالِصُۚ وَٱلَّذِينَ ٱتَّخَذُواْ مِن دُونِهِۦٓ أَوۡلِيَآءَ مَا نَعۡبُدُهُمۡ إِلَّا لِيُقَرِّبُونَآ إِلَى ٱللَّهِ زُلۡفَىٰٓ إِنَّ ٱللَّهَ يَحۡكُمُ بَيۡنَهُمۡ فِي مَا هُمۡ فِيهِ يَخۡتَلِفُونَۗ إِنَّ ٱللَّهَ لَا يَهۡدِي مَنۡ هُوَ كَٰذِبٞ كَفَّارٞ ٣
Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju za{titnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribli`ili" - Allah }e njima, zaista, presuditi o onome u ~emu su se oni razilazili. Allah nikako ne}e ukazati na pravi put onome ko je la`ljivac i nevjernik.
'Alaa lillaahi addiinu alhaalisu vallaziina ittahazuu min duunihi 'aulijaa'a maa na’buduhum 'illaa lijukarribuunaa 'ilaa allaahi zulfaa 'inna allaaha jahkumu bajnahum fii maa hum fiihi jahtalifuuna 'inna allaaha laa jahdii man huva kaazibun kaffaarun
وقُرِئ " ما نُعْبُدُهم " بضمِّ النونِ إتباعاً للباءِ، ولا يُعْتَدُّ بالساكن.
قوله: " زُلْفَى " مصدرٌ مؤكِّدٌ على غيرِ الصدرِ، ولكنه مُلاقٍ لعاملِه في المعنى، والتقدير: لَيُزْلِفُونا زُلْفى، أو لِيُقَرِّبونا قُربى. وجَوَّز أبو البقاء أَنْ تكونَ حالاً مؤكدة.
قوله: " كاذِبٌ كفَّارٌ " قرأ الحسنُ والأعرجُ - ويُرْوى عن أنسٍ - " كذَّابٌ كَفَّارٌ " ، وزيد بن علي " كَذُوبٌ كفورٌ ".