غريب القرآن / زيد بن علي · Al-Anbiyaa · Ajet 47

غريب القرآن / زيد بن علي

(ت 120 هـ)

Sura
Al-Anbiyaa
Ajet
47 / 112
Jezik knjige
Arapski
وَنَضَعُ ٱلۡمَوَٰزِينَ ٱلۡقِسۡطَ لِيَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَلَا تُظۡلَمُ نَفۡسٞ شَيۡـٔٗاۖ وَإِن كَانَ مِثۡقَالَ حَبَّةٖ مِّنۡ خَرۡدَلٍ أَتَيۡنَا بِهَاۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَٰسِبِينَ
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati.
Vanada’u almavaaziina alkista lijaumi alkijaamati falaa tuzlamu nafsun šaj'an va'in kaana miskaala habbatin min hardalin 'atajnaa bihaa vakafaa binaa haasibiina
وقوله تعالى: { وَإِن كَانَ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ أَتَيْنَا بِهَا } معناه جَازينَا بِهَا.
Povratak na vrh