Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs · Al-Anbiyaa · Ajet 47

Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs

Sura
Al-Anbiyaa
Ajet
47 / 112
Jezik knjige
Engleski
وَنَضَعُ ٱلۡمَوَٰزِينَ ٱلۡقِسۡطَ لِيَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَلَا تُظۡلَمُ نَفۡسٞ شَيۡـٔٗاۖ وَإِن كَانَ مِثۡقَالَ حَبَّةٖ مِّنۡ خَرۡدَلٍ أَتَيۡنَا بِهَاۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَٰسِبِينَ
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati.
Vanada’u almavaaziina alkista lijaumi alkijaamati falaa tuzlamu nafsun šaj'an va'in kaana miskaala habbatin min hardalin 'atajnaa bihaa vakafaa binaa haasibiina
(And We set a just balance for the Day of Resurrection) on the Day of Judgement, there will be a balance which will weigh only good and bad works (so that no soul is wronged in aught) no one will have his good works diminished nor his evil works increased. (Though it be of the weight of a grain of mustard seed, We bring it) We requite for it. (And We suffice for reckoners) We are enough as Preserver and Knower.
Povratak na vrh