وَإِذۡ قَالَ ٱللَّهُ يَٰعِيسَى ٱبۡنَ مَرۡيَمَ ءَأَنتَ قُلۡتَ لِلنَّاسِ ٱتَّخِذُونِي وَأُمِّيَ إِلَٰهَيۡنِ مِن دُونِ ٱللَّهِۖ قَالَ سُبۡحَٰنَكَ مَا يَكُونُ لِيٓ أَنۡ أَقُولَ مَا لَيۡسَ لِي بِحَقٍّۚ إِن كُنتُ قُلۡتُهُۥ فَقَدۡ عَلِمۡتَهُۥۚ تَعۡلَمُ مَا فِي نَفۡسِي وَلَآ أَعۡلَمُ مَا فِي نَفۡسِكَۚ إِنَّكَ أَنتَ عَلَّٰمُ ٱلۡغُيُوبِ ١١٦
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" - on }e re}i: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prili~ilo da govorim ono {to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve} zna{; Ti zna{ {ta ja znam, a ja ne znam {ta Ti zna{; Samo Ti jedini sve {to je skriveno zna{.
Va'iz kaala allaahu jaa ’iisaa ibna marjama 'a'anta kulta linnaasi ittahizuunii va'ummija 'ilaahajni min duuni allaahi kaala subhaanaka maa jakuunu lii 'an 'akuula maa lajsa lii bihakkin 'in kuntu kultuhu fakad ’alimtahu ta’lamu maa fii nafsii valaa 'a’lamu maa fii nafsika 'innaka 'anta ’allaamu algujuubi