Tafsir al-Jalalayn · Al-Anbiyaa · Ajet 47

Tafsir al-Jalalayn

Sura
Al-Anbiyaa
Ajet
47 / 112
Jezik knjige
Engleski
وَنَضَعُ ٱلۡمَوَٰزِينَ ٱلۡقِسۡطَ لِيَوۡمِ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَلَا تُظۡلَمُ نَفۡسٞ شَيۡـٔٗاۖ وَإِن كَانَ مِثۡقَالَ حَبَّةٖ مِّنۡ خَرۡدَلٍ أَتَيۡنَا بِهَاۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَٰسِبِينَ
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati.
Vanada’u almavaaziina alkista lijaumi alkijaamati falaa tuzlamu nafsun šaj'an va'in kaana miskaala habbatin min hardalin 'atajnaa bihaa vakafaa binaa haasibiina
And We shall set up the just balances the equitable ones for the Day of Resurrection that is on it and no soul shall be wronged in any way neither by deducting a good deed from its record nor by adding to it an evil one; and even if it the action be the weight of a single mustard seed We shall produce it with its full weight and We suffice as reckoners to count all things.
Povratak na vrh