تفسير القرآن/ ابن عبد السلام · Al-Anbiyaa · Ajet 44

تفسير القرآن/ ابن عبد السلام

(ت 660 هـ)

Sura
Al-Anbiyaa
Ajet
44 / 112
Jezik knjige
Arapski
بَلۡ مَتَّعۡنَا هَٰٓؤُلَآءِ وَءَابَآءَهُمۡ حَتَّىٰ طَالَ عَلَيۡهِمُ ٱلۡعُمُرُۗ أَفَلَا يَرَوۡنَ أَنَّا نَأۡتِي ٱلۡأَرۡضَ نَنقُصُهَا مِنۡ أَطۡرَافِهَآۚ أَفَهُمُ ٱلۡغَٰلِبُونَ
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da u`ivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
Bal matta’naa haa'ulaa'i va'aabaa'ahum hattaa taala ’alajhimu al’umuru 'afalaa jarauna 'annaa na'tii al'arda nankusuhaa min 'atraafihaa 'afahumu algaalibuuna
{ نَنقُصُهَا } بالظهور عليها وفتحها بلداً بعد بلد " ح " أو بنقصان أهلها وقلة بركتها، أو بالقتل والسبي أو بموت فقهائها وعلمائها.
Povratak na vrh